Crno jezero (1500 m n/v)

Nakon pređenih dvadeset kilometara iz Foče u pravcu Tjentišta treba napustiti asfaltni put i skrenuti desno ka selu Vrbnica. Skretanje je trenutno obilježeno pripravljenim putokazom. Do sela se stiže makadamskim putem dužine 13 kilometara. Prvih 5 kilometara, do mjesta Štavanj, put vodi kroz selo, pa treba zanemariti sporedna skretanja i držati se osnovnog puta. Sledeća raskrsnica je 2 kilometra prije Vrbnice. Ovdje treba zanemariti desni krak puta  koji se spusta u potok ka selu Ljubina i produžiti pravo. Mali tunel kroz koji se prođe nakon raskrsnice potvrda je da ste na dobrom putu. Za nastavak puta iz sela do Srijemušne luke (oko 7,5 km) potrebno je isključivo terensko vozilo. I na ovoj dionici nakon pređenih šest kilometara postoji skretanje desno koje vodi ka Pašinoj poljani. Naš put nastavlja pravo još jedan kilometar ili nešto malo više. U svakom slučaju prvi mostić na koji se naiđe označava kraj vožnje. Mjesto se zove Srijemušna luka. Neposredno prije mosta, uz lijevu obalu potoka oučavamo put za Videž. Mi prelazimo mostić i odmah po prelasku napuštamo makadamski put i skrećemo desno. Od ovog mjesta do jezera stiže se za 30 - 40 minuta nemarkiranom stazom kroz šumu. Potrebno je držati se puta kojeg su ranije napravile mašine za izvlačenje balvana i ne skretati sve dok ne izbijemo na omanju zaravan kroz koju protiče potočić. Pošto potočić ističe iz jezera prateći njegov tok uzvodno uskoro ćemo ugledati jezero. Jezero je obraslo šumom, muljevitog je dna i sve više zarasta u jezersku travu i trsku, tako da kupanje nije moguće. Kraj samog jezera nalazi se izvor koji napaja jezero. Površina jezera iznosi oko 1,08 hektara, a najveća dubina je 4 metra.

Bijelo jezero (1450m n/v)

Bijelo jezero, poznato još i kao Zeleno jezero nalazi se u neposrednoj blizini  Crnog jezera. Sa zapadne, odnosno jugozapadne strane zatvoreno je padinama Orlovca i Orlovače, dok se prema jugoistoku, otvara  strmom padinom prema Ljubinom grobu. Površine je oko 0,70 hektara, a duboko je 3,8 metara. Pogodno je za kupanje.

Orlovačko  jezero (1438 m n/v)

Sa puta Foča – Gacko, na prevoju Čemerno skrene se desno. Do obližnjeg seoceta, stiže se izlokanim asfaltom, a zatim se ide makadamskim putem, prvo kroz šumovite predjele, a nakon toga ukazaće se živopisni predjeli pašnjaka. Nakon pređenih dvadesetak kilometara, stiže se na prevoj sa koga počinje spuštanje ka jezeru. Ovaj prevoj je interesantan i zbog toga što sa njega kreće planinarska staza ka Kotlaničkom, odnosno Štirinskom jezeru. Čim započnemo spuštanje ukazaće se padine Stoga ispred nas, a ugledaćemo i Borilovačko, odnosno Jugovo jezero. Prije samog Orlovačkog jezera na nekoliko stotina metara nalazi se lovačka kuća, kojom gazduje Nacionalni park «Sutjeska». Pristup ovim jezerima moguć je i iz pravca Kalinovika, a dužina ovog puta je približno ista kao i iz pravca Čemerna (oko 25 km), s tim da je ovaj put u znatno lošijem stanju, jer se njim vrši transport šume, pa je najčešće prohodan samo za terenska vozila. Orlovačko jezero smješteno je u travnatoj dolini ispod Orlovca na sjeveroistoku i Stoga na jugu.  Kraj samog jezera  ima izvor koji utiče u jezero. Površine je oko 3,50 hektara, a najveća  dubina jezera je oko 5,50 metara. Jezero je pogodno je za kupanje.
Sa ovog jezera moguće je popeti više vrhova; Stog, Ljeljen, Orlovac, Videž, Kaleliju, Todor, Kozje strane, Bregoč i druge.

Borilovačko jezero  (1500 m n/v)

Vještačko jezero, nastalo tako što je pregrađen potok koji je inače na tom mjestu formirao manje jezerce, smješteno je u podnožju vrha Kalelija. Jezero je površine oko 2,50 hektara, a duboko je 5,00 metara. Pogodno je za kupanje.

Kotlaničko jezero (1525 m n/v)

Sa prevoja iznad Orlovačkog, odnosno Borilovačkog jezera, sa makadamskog puta kreće planinarska staza ka Kotlaničkom jezeru. Staza  je markirana, mada se markacija gubi na travnatim površinama, ali se staza bez većih poteškoća da uočiti. Ovo jezero, izuzetne ljepote, propuste posjetiti mnogi koji dođu na Orlovačko, jer se neopravdano smatra da je ono zabačeno i nepristupačno. Naprotiv, dio puta koji treba preći dok se ne ugleda jezero, čini pravu i ugodnu šetnju, neobičnim i takoreći mjesečevim pejzažom. Do ovog mjesta potrebno je oko jedan sat hoda, a visinska razlika koju treba savladati je neznatna s obzirom da se radi o planinskom predjelu. Pošto je jezero smješteno u jednoj širokoj dolini za spuštanje do samog jezera potrebno je dodatnih tridesetak minuta. Oni koji to ne žele mogu produžiti dalje prema brijegu na kome se nalazi velika skupina stećaka, sa koga se vidi i Štirinsko jezero. Kotlaničko jezero je površine oko 3,00 hektara, duboko je 10,80 metara i pogodno je za kupanje. Voda iz ovog jezera odvire u Pridvoričko vrelo koje utiče u Neretvu. Kraj jezera ima izvor.

Štirinsko jezero (1672 m n/v)

Ovo jezero je površinom i najveće jezero na Zelengori (oko 4,00 hektara), ali je ujedno i najpliće. Najveća dubina iznosi oko 2 metra. Jezero nije baš pogodno za kupanje jer je pri obali najvećim dijelom dosta i dugo plitko, a i pretežno je muljevitog dna. U neposrednoj blizini jezera nalaze se ostaci katunsog naselja Štirine. Iako se oko jezera uzdiže nekoliko vrhova preko 1700 i 1800 metara, ima se osjećaj da se nalazite u jednom blago brdovitom ambijentu, jer se i samo jezero nalazi na nadmorskoj visini 1672 metra.

Jezero Donje Bare (1550 m n/v)

Neposredno prije Tjentišta iz pravca Foče, kod mosta na rijeci Hrčavci,  put odvaja desno. Čim se prođu kuće uz samu cestu, nailazi se na rampu. Ulaz u Nacionalni park plaća se 5,00 km po osobi i isto toliko po automobilu. Nakon 4-5 kilometara, napuštamo loš asfaltni put koji skreće lijevo u pravcu Ozrena i produžavamo pravo. Treba obratiti pažnju i na sledeću raskrsnicu na koju se nailazi. Desni krak puta vodi uz Hrčavku ka Dobrom dolu i Ljubinu grobu, a lijevi nastavlja dalje ka Barama. Kraj samog jezera nalazi se ruševina nekada reprezentativnog objekta i novoizgrađena lovačka koliba, ista kao i na Orlovačkom jezeru. Jezero je lijepo, mada je staza koja ga okružuje u jednom dijelu zapuštana i zarasla gdje se inače nalazi i zgodno mjesto za kupanje. Kraj samog jezera postoji izvor. Jezero je površine oko 2,8 hektara, a dubine oko 4 metra.

Jezero Gornje Bare (1650 m n/v)

Par kilometara prije Donjih Bara skrene se desno, kratkim putem kroz šumu, do početka livade gdje se put i završava. Jezero je smješteno na vrhu livade, odmah ispod Uglješinog vrha na koga se naslanja Tovarnica u produžetku. Zauzima površinu od oko 2 hektara, a duboko je oko 3,5 metara. Jezero je pogodno je za kupanje.

Kladopoljsko jezero (1380 m n/v)

Ovo zanosno jezero čije je dno prekriveno balvanima, a u čijoj blizini ne postoji niti jedno stablo, smješteno je u podnožju planina  Zelengore i Lelije. Može se slobodno tako reći jer ove dvije planine naprosto svojim reljefom prirodno čine jednu cjelinu, tako da mnogi Leliju  i nazivaju najvišim vrhom Zelengore. Nastalo je tako što su čobani iz tog kraja posječenim stablima začepili vrtaču u koju je ponirao potočić. Najkraći pristup je iz pravca Kalinovika, putem prema Ulogu do sela Obalj, gdje put odvaja lijevo. Iako je put dijelom asfaltiran za sam pristup jezeru potrebno je terensko vozilo. Dužina ove dionice od Oblja do jezera iznosi desetak kilometara. Jezero je površine oko 2,5 hektara, a duboko je 8 do 10 metara. Kupanje je moguće mada i ovo jezero, kao i mnoga druga, u priobalju počinje da zarasta u jezersku travu. Sa ovog jezera, uz potočić prema Masnoj bari vodi put ka Štirinskom jezeru.